Izbrisani - Informacije i dokumenti

Podrška izbrisanima u njihovim naporima da urede pravni status te osvještavanje javnosti o brisanju iz registra stalnog stanovištva 1992. godine i o stanju na području popravljanja nepravde.

Menu

Zakonodavstvo

Status i odštete

STATUS

U Sloveniji trenutno ne postoji nijedan zakon koji bi bio namenjen posebnom položaju izbrisanih stanovnika. Zakon o uređivanju statusa državljana drugih država naslednica SFRJ u Republici Sloveniji (ZUSDDD) je važio do 24. 7. 2013. Od tog datuma nadalje izbrisani nemaju mogućnost da uređuju svoj status u Sloveniji po posebnom zakonu.

Izbrisani koji su propustili pomenuti rok, ili koji su pravovremeno predali molbu i bili odbijeni, mogu probati da iskoriste opšte propise za uređivanje statusa stranaca u Sloveniji. Zakon o strancima na primer omogućava dobijanje dozvole za privremeni boravak na osnovu zaposlenja ili posla, sezonskog posla, studija, istraživanja, spajanja porodice i slično.

Isto tako i za dobijanje državljanstva Republike Slovenije ne postoji nikakva posebna mogućnost, koja bi bila posebno predviđena za izbrisane. Za dobijanje državljanstva treba ispuniti opšte uslove predviđene Zakonom o državljanstvu Republike Slovenije.

 

Ranije…

Zakon o uređivanju statusa državljana drugih država naslednica SFRJ u Republici Sloveniji (ZUSDDD) prvi put je bio usvojen još 1999. godine (objavljen je u Službenom listu RS br. 61/1999), nakon što je Ustavni sud Republike Slovenije te godine utvrdio da je bilo brisanje iz registra stalnih stanovnika protivzakonito te da je Zakon o strancima bio u suprotnosti s Ustavom budući da nije uredio pravni status osoba koje su bile kasnije izbrisane (vidi odluku Ustavnog suda iz 1999. godine).

Tada je zakon odredio rok od tri meseca za ulaganje molbe za stalni boravak, a bio je postavljen osnovni uslov da je izbrisana osoba živela u Sloveniji nakon brisanja iz registra stalnih stanovnika. To znači da je bila mogućnost da urede svoj status onemogućena svim onim izbrisanim koji su bili prisilno proterani iz Slovenije ili su Sloveniju privremeno napustili te se zbog zatvorenih granica ili ratnih okolnosti potom nisu mogli vratiti, ili su bili odsutni iz drugih razloga. Uz to je taj tromesečni rok brzo istekao i mnogi su zakasnili sa molbom, odnosno za tu mogućnost uopšte nisu pravovremeno saznali.

Poništenje delova zakona na Ustavnom sudu

Svrha tog zakona bila je izvršenje odluke Ustavnog suda, no to nije ostvareno na odgovarajući način. Zakon o uređivanju statusa državljana drugih država naslednica SFRJ u Republici Sloveniji je stoga bio ponovo izložen oceni Ustavnog suda koji je 2003. godine poništio neke njegove odredbe (između ostalog je ponovo otvorio rok za ulaganje molbi za stalni boravak) te odredio parlamentu da prihvati odgovarajuće promene zakona (vidi odluku Ustavnog suda iz 2003. godine).

Ta odluka Ustavnog suda nije bila izvršena sedam godina. Dok je prva odluka Ustavnog suda izvršena vrlo brzo zato što je Slovenija 1999. godine bila usred procesa pregovora za članstvo u Evropskoj uniji te je bila na to primorana zbog pritiska Evropske komisije, u vreme izdavanja druge odluke Ustavnog suda 2003. godine, poglavlje o pravnim statusima u pregovorima za članstvo u Evropskoj uniji bilo je već zatvoreno.

Novela zakona iz 2010. godine

Tek 2010. godine, u vreme nadležnosti ministrice unutrašnjih poslova Katarine Kresal, bila je prihvaćena novela zakona u uređivanju statusa državljana drugih država naslednica SFRJ u Republici Sloveniji.

Taj dopunjeni i promenjeni zakon je omogućio nešto širem krugu izbrisanih da ponovo steknu dozvolu za stalni boravak i status stalnog stanovnika u Sloveniji.

Sticanje statusa bilo je na osnovu novele zakona omogućeno i onim izbrisanim stanovnicima koji su zbog opravdanih razloga napustili Sloveniju. Zakon je odredio brojne razloge za odsutnost koji se smatraju opravdanim. Ponovo je određen i rok za ulaganje molbe, ovaj put je to rok od tri godine od prihvatanja zakona, a on je istekao 24. 7. 2013. godine.

Ovde možete naći pročišćeni tekst zakona sa svim izmenama i dopunama.

Izvršenje zakona za izbrisane

Po tom zakonu je do 5. 10. 2014. (izvor: MUP) na svim upravnim jedinicama bilo evidentirano 1885 molbi za izdavanje dozvole za stalni boravak po ZUSDDD-B. 1591 molbu su predale osobe izbrisani iz Registra stalnih stanovnika, 73 molbe su predala deca izbrisanih, a 221 su predali državljani drugih republika nekadašnje SFRJ, koji nisu bili izbrisani iz Registra stalnih stanovnika. Bilo je izdanih 214 dozvola za stalni boravak (od toga 174 izbrisanim, 14 deci izbrisanih i 26 ostalima). Ukupan broj odbijenih i odbačenih molbi, kao i obustavljenih postupaka je 978. Ostalo je još 693 otvorenih postpaka, odn. nerešenih molbi. Za više informacija o statističkim podacima pogledajte rubriku Statistike.

U vreme važenja novele Zakon o uređivanju statusa i samo Ministarstvo unutrašnjih poslova izdalo je 29 dozvola za stalni boravak, i to u slučajevima koji su pokrenuti na osnovu molbi uloženih na ministarstvu još pre nego što je stupio na snagu novi, izmenjen i dopunjen zakon.

S obzirom na to da je prema procenama još uvek bez pravnog statusa u Sloveniji oko 13.000 osoba (koje u većini slučajeva žive u drugim državama, pre svega u državama naslednicama bivše Jugoslavije) broj uloženih molbi je izuzetno mali.

Mnogi razlozi su na to uticali – od brisanja iz registra stalnog stanovništva je proteklo više od dvadeset godina i izbrisani su u međuvremenu organizovali svoj život drugde; za sticanje statusa je još uvek potrebno ispuniti stroge uslove, postupak traje dugo i skup je, a uz to osim mogućnosti da steknu status, država Slovenija nije ponudila izbrisanim stanovnicima nikakve dodatne mere za ispravljanje nepravde, za integraciju i rehabilitaciju, koje bi im omogućile povratak i vratile im ljudsko dostojanstvo.

Bez obzira što novela zakona znači korak u pravom smeru, jer je ipak nekim izbrisanim stanovnicima omogućila ponovno sticanje dozvole za stalni boravak i uređivanje statusa stalnog stanovnika u Republici Sloveniji, ona ima i brojne nedostatke i neprikladna rešenja.

Jedno od tih je doslovno zahtevanje dokaza od izbrisanih stanovnika da su pokušavali da se vrate u Sloveniju u razdoblju od pet do deset godina njihovog odsustva iz Sloveniji. Taj zahtev pravnici ocenjuju kao sasvim arbitraran jer je u suprotnosti sa činjeničnim stanjem (vidi N. Kogovšek Šalamon, Pravni aspekti brisanja iz registra stalnog boravka RS, doktorska disertacija, Pravni fakultet Univerziteta u Ljubljani, 2011). Izbrisani su se naime u većini slučajeva pokušavali vratiti u Sloveniju tokom prvih godina njihovog odsustva, a to znači u ranim devedesetim godinama prošlog veka, ili tek mnogo kasnije, kad je Slovenija donela prve mjere za ispravljanje nepravde, što znači od 1999. godine nadalje. Vidi rubriku Otvorena pitanja.

 

ODŠTETE

21.11.2013 je bio usvojen Zakon o nadoknadi štete osobama koje su bile izbrisane iz registra stalnih stanovnika (ZPŠOIRSP), ali je počeo da se koristi tek 18. 6. 2014. To znači da izbrisani koji po tom zakonu stiču pravo na odštetu do 18. 6. 2014. još nisu mogli da predaju zahtev za odštetu.

Od 18. 6. 2014. do 18. 6. 2017. (zakon  predviđa rok od 3 godine) izbrisani, koji po tom zakonu stiču pravo na odštetu, mogu predati zahtev za odštetu na ušravnim jedinicama u Sloveniji. Izbrisani, koji su do 18. 6. 2014. predali molbu za izdavanje dozvole za stalni boravak ili za prijem u slovenačko državljanstvo, a kojima će molbe biti rešene nakon tog datuma, moćiće da zahtevaju odštetu u roku od tri godine nakon dobijanja dozvole za stalni boravak, odn. državljanstva.

Visina odštete, o kojima će odlučivati upravne jedinice po upravnom postupku, računa se za preiod od brisanja do ponovnog uređenja statusa (dozvole za stalni boravaka ili primanja u državljanstvo) u visini 50 evra za svaki puni mesec. Osobe se mogu odlučiti za utvrđivanje odštete putem sudskog postupka. U sudskom postupku treba dokazati da je osobi učinjena šteta, po kojoj joj pripada viša odšteta od one koja je bila određena upravnim postupkom. Ukupna odšteta ne može iznositi više od tri puta vrednosti odštete određene upravim postupkom.

Za lakše razumevanje navešćemo primer: osoba koja je bila izbrisana 5 godina (odnosno koja je nakon 5 godina dobila dozvolu za stalni boravak ili neposredno dobila državljanstvo) imala bi pravo na paušalni iznos od 3.000 evra po upravom postupku; ukoliko se ta osoba odluči za sudski postupak, najveća moguća ukupna odšteta je unapred ograničena na najviše 9.000 evra (dakle, u slučaju da po upravnom postupku dobije 3.000 evra, nakon toga će u sudskom postupku moći da dobije najviše dodatnih 6.000 evra).

Osim novčane odštete Zakon pominje još neke oblike “pravedne satisfakcije” izbrisanima: plaćanje doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, uključivanje u programe socijalne zaštite, olakšavanje ostvarivanja prava iz javnih budžeta, ravnopravan položaj pri rešavanju stambenih pitanja, pristup javnim stipendijama i obrazovnom sistemu.

Na osnovu ovog zakona pravo na odštetu ne stiču svi izbrisani, već samo oni koji imaju uređen status u Sloveniji (s dozvolom za stalni boravak ili sa slovenačkim državljanstvom), kao i oni koji su predali molbu za dozvolu za stalni boravak ili državljanstvo nakon brisanja a pre usvajanja zakona namenjenog uređivanju statusa izbrisanih iz 2010. godine (ZUSDDD-B), ali status nisu dobili (njihova molba je bila odbijena, odbačena ili je postupak prekinut), a nakon novele zakona iz 2010. nisu predali novu molbu.

To znači da osoba koja je predala molbu za stalni boravak još ranije i bila odbijena, a zatim ponovo predala molbu po zadnjem važećem zakonu ZUSDDD-B i ponovo bila odbijena, nema pravo na odštetu. Istovremeno zakon pred ovu grupu osoba koje imaju pravo na odštetu postavlja dodatni preduslov – moraće da ispune uslov realnog života u Republici Sloveniji u periodu od brisanja do pravosnažnosti odluke o odbijanju, odbacivanju odnosno o prekidu postupka. Ta grupa koja ima pravo na odštetu će dakle morati da dokaže da su u Sloveniji realno živeli, slično kao što je trebalo dakazivati u postpcima uređivanja statusa po ZUSDDD-B (što se u praksi pokazalo izuzetno problematičnim).

Na odštetu po ovom zakonu dakle neće imati pravo svi oni izbrisani koji nakon brisanja nisu uređivali svoj status u Sloveniji (nisu predali molbu za stalni boravak ili za državljanstvo), kao i svi oni koji su predali molbu za dozvolu za stalni boravak na osnovu zadnjeg važećeg zakona (ZUSDDD-B) iz 2010. godine i bili odbijeni. Isto tako na osnovu tog zakona pravo na odštetu nemaju deca izbrisanih i rodbina izbrisanih koji su umrli.